Okus zraka, hm, osječate li to....Hm, miris slobode, miris tako dobrog dana, nakon svih oluja i kiša, vjetrova i snjega...Tako dobar dan..
Sunce kroz prozore, grilje širom otvorene. Vrata ulazna, otključana... Uđi i ti, unesi i ti svjetlo sa sobom. Dođi, skuhat ću kavu...Baš kako voliš.
Zaustavi vrijeme, sad...Neka ostane zauvijek ovako. Bože, može li?
Daj da ostane sve kao ovog trena, ove sekunde... Zaustavi svijet, daj da ostanemo kao figure na slici blještavog dana.. Svjetlo je odlično...Škljocni fotoaparatom vječnosti...
Ako već nemože, živjet ću sad, kao nikad ovih par sati...A kada noć dođe, pun mjesec, tako živ, idalje ja...
Povedi me,prostranstvima svemira ili samo krug oko mjeseca, za kraj savršenog dana...
Ne znam za boga, ali ja sam bila sretna vidjevši sunce nakon tolikih tmurnih dana... jako, jako sretna:) i ako može, i vrata su ti još uvijek otvorena, došla bih na kavu... :)
Povuklo me s kavom, sad bih da je osmi mjesec i da ju mogu navečer u majici kratkih rukava pijuckati vani zavaljena na jastuke na ljuljačci, i gledati mjesec i zvijezde.. Ah.
Milijunima sekunda prije, sve ide svojim tokom, a jedna jedina sekunda sruši, pomete i postavi novi svijet. Tada izgleda naopako i oblak dotakne tlo, ako ostaneš na nogama, dobro je...
U crno nije ponekad ni loše otići, sjetiš se... Kako rozo, žuto i plavo, ono je što si imao...Pa neka ti se činilo sivo...
Spektar trebaš osjetiti, ono što imaš trebaš čuvati, jer sutra, danas, za koju minutu, sekundu, ode sve u kurac....
Ako dvije sreče urode plodom i zbroje se s još dvije, sreći nebi trebalo biti kraja. 4 puta sretnij mogao bi se odljepiti od poda, poništiti silu teže i osjetiti neko novo stanje. Dobiti svemir na zemlji, samo sa dosta kisika, inače... jel
Da matematika je neumoljiva, jer 2 +2 = 4 i tu se ništa nemože, jedino...
Jedino ako život nemože biti primjenjen kroz matematiku. Razne teorije koje drže vodu i pokazuju put u neka nova otkriča, osvjetljuju put generacijama koje će biti pametnije. Koje će evoluirati prema Darwinu, možda nikad neće uspjeti pobiti činjenicu, da jedna nesreća ruši sav zbroj sreća u najmanje nulu. Zapravo nula bi bila još i dobro, našao bi i tu nadu, al nekako... Čovjek to uvijek vidi kao minus. Htio ti to ili ne.
Glavu gore i misli pozitivno. Uvijek postoji izlaz, dobro rješenje. Uvijek postoji taj plus. Želim ti da ga uočiš, jer vjerujem da ti je tu negdje pred nosom. Traži i naći ćeš, što se ne traži ostaje skriveno ;)
Tko zna jeli to uopče prava riječ!? Bezidejno. Vjerovatno jest, jer ako ništa drugo imamo velik jezik. Mislim, kako tko. Neki laju, neki šute, al u prosjeku večina nas serki... haha, baš tako. Možda ipak imam pokoju ideju, kažu za mene da sam maštovit. No ajde, da se nezavaram, uglavnom mi to kažu neke ultra bezciljne osobe. Opet mi se čini da će ovo biti neki bezveze tekst! Tko bi ovo uopče mogao razumjeti? I eto ga na! Puno pitanja, odgovora ni za lijek.
Bezidejno.
A da priljepim neku sliku, prospem par pametnih? Ne, to je previše maštovito za moj pojam. No zapravo, ja sam maštovit! da,da,da,da..
Al me neide nikako u zadnje vrijeme... idalje bezidejno...
Drugi put, bit će bolje. Aha, za kraj pametna i inspiritativna rečenica.
Vola (na fran.) Još jedan post spreman za zauzimanje dragocijenog prostora...
hehe...svidja mi se ovaj post :D..bas je bezidejan..kao i mnogi ljudi u danasnjem svijetu..ova je post zapravo veoma IDEJAN..kao motivacija drugim ljudima da budu mastovitiji i puni ideja :) pozddrav
Krenuo je sasvim novi dan. I ništa se nemože predvidjeti. Čak nemožemo sa sigurnošću reći da će svanuti. Možda neće?! No hajde, nismo tolike neznalice, mala je vjerovatnost za to, ali kolika je vjerovatnost da sutra nećemo ništa novo doživjeti. Kolika je vjerovatnost da nećemo poraditi na sebi ni sutra. A gdje su samo ona suluda obečanja samima sebi, da od sutra prestajemo !!! Nebitno je sa čim prestajemo, kad zapravo nećemo prestati. Isto tako večina od nas neče ni započeti s nečim. Tako nas gazi rutina. Bezlična i dosadna.
Rutina ubija. Svaku radost, svaki izraz zadovoljstva. Ta jebena navika nas polako vrti u krug, gdje kao zapeli u viru tonemo. Sigurno vir nije nikoga ispljunuo. Zašto čekate, zašto nezamahujete rukama, upirete te zidove koji vas sputavaju. Zašto čekate da vam netko otvori vrata. Otvori si sam, izbori se sam. Tada ćeš bez dileme znati koliko sekunde vrijede, i koliko su kratke. Vrijeme je protiv lijenosti, nezadovoljstva i jadikovanja. Vrijeme vam nakraju presudi. Zar nije bolje da se do tog trenutka malo ne namući...
Ja sam sebe pokrenuo i to Nedjeljom ujutro. Hočete li vi?Možda već kasnite desetak minuta !
Nemora biti netko, može biti i nešto, ali sigurno si upravu. Sasvim je svejedno. Kugla se oduvijek vrti, pa mi moramo trčati i uhvatiti korak, nikako odustati... :)
Ponekad me nije brige apsolutno za išta, a ponekad ubijam sebe od brige za nečim što je zapravo ništa. Nemislim da sam jedini na svijetu koji je takav, da postoji red u koji bi stali svi ljudi koji se ponekad osjećaju tako, zatvorio bi krug preko ekvatora s nekim australcem. E, jebote australija. Nevjerovatno kako me u pojedinim trenutcima upre u mozak misao koja nema veze s ničim, al moj je jezik, slobodan od cenzure ispuca u zrak. On fura da je glavni ponekad, pa kad zagusti, faca se uvuće i onda mi ostane: Jebi se sam... DA, koji dugi idiot, bez dlake. No ponekad me nije brige, jesam li prekoračio granicu dobro ukusa, a ponekad me grize po cijeli dan ta ista pizdarija. Ponekad, mislim da sam najveći na svijetu, a ponekad mi dođe da se izgasim i smrznem na mjestu, samo... nisam još dokućio di je botun OFF na meni. Ma, sranje, al zato kad zapnem kao danas za jednu glupu stepenicu i opizdin od pod, sam se resetiram.
A da nije tako, trebalo bi me servisirat, ponekad. Ala, totalno sam ispa iz škvare, jer ovaj post je trebao biti varijacija na ponekad, a ispao je... kao australac iz aviona. Jebote koji ekstremni australac...
Dani prolaze, a vrijeme njima nemurno tutnji, ostavljajući iza sebe prašinu naših sjeta. Gdje su naše slike, raznih veselja, gdje su podebljani, trenutci loših stvari na grafikonu vlastitog života. Budimo želje za minulim stvarima, potičemo maštu u potrazi za sretnijom budučnosću, gubimo li sebe? U ovom rapidnom svijetu, gaze nas sposobno pokvareni. Dobro sakriveni iza maski licemjerja, gutamo njihova sranja i pamtimo. Možemo li vratiti stvari na svoje mjesto? Možemo li postaviti samo jedno pitanje i dobiti odgovor. Tko je taj, tko zna sve i gdje on mirno spava? Ima li noćne more kao mi svi kad nas stišću problemi. Znam samo da sam jači i nedam se tom čudnom kvizu. Igram se sa sudbinom i nalazim sebe. Jači sam no ikad i tu mi je dom.
Pitanja me more, ali sam nalazim odgovore...Sam hoću postići sve....
Prvao opijanje –upamčeno.Svetac je tražio anđela (kod mojih doma).Anđeo došao je na koljenima bez krila i molio lavor i 3 litre vode .Svetac je je umro preplašen i nikad ga više nismo vidjeli .To zove se izbavljene ili sve se dobro svrši ...
Prvi poljubac – tja ,prva djevojka -bah,prvi put –ah da,prva plača -nikada,prvi auto -bjeda
Aliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
“VOLIO BIH DA SMO PRIJATELJI” –Moš mislit,upravo TO,upravo tad izrečena bila je legenda mog života .Tko je imao pojma (ajd se ubiješ) he,he,he ....
Tad je bilo izrečeno valjda i ono najbitnije .
THE END
Od tada-pronasao sam poklonike,pronasao sam poznanike,pronasao sam lujbavnike i suputnike,,i supruznike ,sugovornike,kupce,ucenike,trgovce,predstavnike,suce,delate ,
gulikoze ...polkanjali mi paznju,pozdravljali me,smjesili se ,veselii,pili i jeli zajedno,doticali tijela rukama,ulazili u intimne prostore,dijelili postelju cak izmjsasmo i gene i umnozismo se, pricasmo,raspravljasmo,zaradih novac, predstavljase me,sudise i branise slovima zakona,zakonima svoje zelje,sjekose moje nade,entuzijazam,uvjerenja ,ja putovah dalje ...
ali na onu legendarnu recenicu `VOLIO BIH DA SMO PRIJATELJI`
nikad ne dobih odgovor DA .
Mos mislit ....to se tada nije moglo vjerovati .
Odbijah vjerovati .......postah samo prijatelj ljudima bez lanaca i omci mojom rukom radjenih i nedam se zatociti rijecju ljubav vec ljubavlju .Ona je u meni /nebojte se necu vam nista oteti...